Volim
da pravim džemove. Ne radim ja to na veliko. Igram se samo. Kupim dva-tri kila
voća i ubacim u svoju Metalac šerpu sa debelim dnom. Čas posla gotovo, i nije istina da mora da se stalno meša i da
posle bude cirkus u kuhinji . Istina je da miriše predivno. Ovaj put na jagode. A ukus se ne može uporediti sa kupovnim. Ajd,
dobro, možda Bakina tajna ( ako možete finansijski da izdržite).
I tako, kako koje voće stiže, ja zgotovim po
koju teglicu. I nakupi se. Taman za nas. A i da se ponekom pokloni. Kada imam
vremena, opustošim najbližu pozamanteriju, odštampamo nalepnice ( tu se i muž
umeša), pa ukrasim i teglice. Baš me to veseli.