Red je da se na ovom blogu
konačno
pojavi recept za
hleb.
Koliko puta vam se desilo da kupite hleb i
kada
ga
presečete
dođe vam inspiracija da ga zafrljačite u kantu za đubre? Sreća te su
me naučili da se hleb ne baca. Osim ptičicama. Kupite kao hleb od integralnog
brašna, a ono sunđer sa grumuljicama nerastvorene boje. O hemikalijama,
aditivima i slično neću ni da razmišljam.
Naravno ima
proverenih mesta mesta gde znate šta kupujete, ali ona mi po nekom pravilu nisu
baš u blizini. A i sve ih je manje. To vas onda natera da ubedite sebe da
mešenje domaćeg hleba za zaposlenu mamu i nije neki problem. I nije. Gledam da
nađem vremena. Pre svega zbog dece. I kad su jako mali, osećaju razliku, u
domaćem se udave. A meni milo. Znam šta jedu.