Thursday, May 30, 2013

Pohovani riblji fileti iz rerne



Dobar deo jela koja se prže, ispuštajuci dušu u ulju, dok vi naknadno ispuštate dušu ribajući šporet, mogu se zapravo napraviti u rerni. I budu zdravija. I ukusnija, verujte. 
Svašta sam nešto probala...pomfrit, tikvice, ćufte,piletina... No, da počnemo od ribe. Potpuno sam ubeđena da su fileti haringe kao stvoreni za ovo, ali nikako da ih nađem...uzdam se još u Kalenić, ali trenutno mi nije usput. Ako ih je neko skoro video, molim da javi na kojoj lokaciji...A do tada, evo prezentacije sa filetima oslića. Znam, čist kliše, ali ne možeš da omaneš. 

Sastojci:
  • 5-6 fileta oslića
  • 1 kašičica soli
  • ¼ kašičice bibera
  • 1 kašičica belog luka u prahu
  • 1 kašičica karija
  • 1 kašičica sumaka
...za masu za pohovanje:
  • 1 šoljica (1,5 dl) brašna
  • 3 jaja
  • 2 šoljice (1,5dl) prezli
  • 3 kašike palente
  • 5-6 kašika maslinovog ulja, ili koja više
Postupak:

Ribu oprati, prosušiti papirnim ubrusom. Pomešati sve začine pa utrljati u filete. Posudu prekriti folijom i ostaviti u frižideru najmanje sat. Neće da škodi ni preko noći.
Posudu u kojoj ćete peći premažite sa malo ulja. Pomešajte prezle i palentu.
Filete uvaljajte u brašno, zatim u umućena jaja, pa u mešavinu prezli i palente. Ređajte u podmazan pleh.
Svaki filet poprskajte sa otprilike kašikom maslinovog ulja, ako vam se zbog veličine fileta učini da treba još, dodajte još koju.


Peku se u rerni prethodno zagrejanoj na 200 C, 20do 30 minuta...izgled će vam kasti.
Za recept zahvaljujem ARI 26 sa Coolinarike...skoro da ne postoji recept koji je objavila a da mi se ne dopada.



13 comments:

  1. Ovo je super! Ja ne pržim skoro ništa, rerna je zakon ! Meni kad pržim se izgori, ulje na sve strane, katastrofa jedna!

    ReplyDelete
  2. Вала паметно збориш Мирјана, и ја радије све бацам у рерну, пробала сам и паниране рибље штапиће у рерни. Ништа без зачина :)

    ReplyDelete
  3. Prefino izgleda, ne bih nikada rekao da su iz pećnice. Ja sam samo jednom probao pileća prsa panirati na klasični bečki način i onda u pećnicu, ali mi se nije svidjelo jer je bilo previše suho,iako znam da su pileća prsa sama po sebi suha, nemaju masnoće kao drugi dijelovi meso, no eto rekoh da isprobam. Ribu nisam dosada probao jer je i slabo jedem, ali budem i to jednom. ;)Recimo ja osobno prije same pripreme paniranja u jaja znam dodati malo ulja jer će na taj način spriječiti da bilo kakva vrsta mesa ili povrća dodatno upije ulje tokom prženja. I premasno zna biti kada se recimo jedna strana (bilo mesa ili povrća ) okreće na jednu te istu stranu i prži na taj način duplo puta, više meso ili povrće "popije" ulja, a da ne pričam kako nedovoljno zagrijano ulje može napraviti štete.Iako kažem ne volim baš nešto pretjerano ribu, ovu bih mogao barem dva puta tjedno. ;)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala na savetima za pohovanje, nesto sam znala, nesto ne...korisno u svakom slucaju. Što se piletine tiče, imam jedan odličan recept da ne bude suva, postavicu ga uskoro- nadam se...mora da se marinira meso...Pozdrav!

      Delete
  4. Mirjana, pratim tvoj blog od pocetka i jako mi se svidja. Pogotovo sto ima finih i zdravih recepata koje mogu da pomognu da ne bas jesno dete proba nesto. Prvi put se javljam, a povod je moja omiljena riba - haringa. Zivim vec 20+ godina u Holandiji gde je haringa nacionalni ponos. Ovde se nedeljama unapred najavljuje dan kad pocinje da se jede nova (za tu godinu) haringa. Dan zastavica je skoro na nivou drazvnog praznika, tu je muzika, slavlje itd. Haringa se po definiciji termicki ne obradjuje, vec fino usoli i sluzi uz razani hleb, sitno seckani crni luk i ploske kiselog krastavca (moze i bez krastavca). Znam da je za puno ljudi sa nasih prostora 'presna' riba apsolutno ne prihvatljiva i da ne vredi trositi reci da neke vrste ribe ne treba prziti. Pohovanjem haringe moze samo da se dobije neka neodredjena masa u pohu, sto je stvarno steta, jer pretpostavljam da haringa nije jeftina u Srbiji. Dovoljno je staviti je na kratko u rernu, po mogucnosti na gril funkciju i kratko je peci. Ili u vatrostalnu posudu i pokriti je folijom da pusti svoju masnocu i tako se ispece.
    Uopsteno, meni nije jasna opsednutost pohovanjem. Jednom sam videla cak i pohovanu svezu tunu - totalno neoprostivo! Pilece belo meso moze da se sprema na bezbroj nacina i ipak bude socno, nema potrebe za pohovanjem. Pohovati povrce tipa tikvice ili patlidzan je za mene licno ravno bacanju povrca - niti je zdravo, niti je ukusno (meni barem). Jedino sto pohujem je stari hleb - jednom godisnje napravim przenice i onda mi kuca tri dana 'zanosno' mirise...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Izvinjavam se na duzini poruke i greskama - znaci 'mnogo ljudi', 'neodredjena' itd. Pisala sam u brzini.

      Delete
    2. Sto se presne ribe tiče, ja se ovde ne bih usudila to da probam, prosto zato što mislim da je kvalitet koji se nudi sumnjiv, uglavnom sve je smrznuto i dok stigne do nas sumnjam da je baš sveže . Daleko smo mi od Holandije što se ponude ribe tiče.A i potražnje. Koliko puta mi se desilo da mi kao trudnici prodavačice na odeljenju ribe sugerišu da nešto iz ponude nije za mene, jer nije sveže ( iako izgleda, i uredno se prodaje). Valjda ljudi još uvek reaguju na trudnu ženu, proradi savest....
      Što se pohovanja tiče,naravno da se ništa ne mora pohovati, sve je stvar ukusa ( o kojima se naravno može raspravljati, ali mislim da je to prilično beskorisno). Pravim pohovano ponekad, kao i mnoge druge stvari koje sam nekad zavolela, iako nisu baš preterano zdrave.Teško da je to opsednutost.
      Hvala na komentaru i ličnom pogledu na stvar, to je uvek korisno...i ukusi se obrazuju, kao i ljudi, vremenom i iskustvom...zato treba biti otvoren za novo.

      Delete
    3. Nemoj da me shvatis pogresno - 'opsednutost' nije bilo primedba na tebe, nego uopsteno na nasu kuhinju. U sustini na jugu gde sam ja odrasla skoro nista se ne pohuje, ali u malo severnijim delovima odakle je npr. moj tata dosta toga. Naravno, o ukusima ne vredi raspravljati, ja sam dala svoje misljenje, tako i stoji gore. A da nije zdravo - to je vec cinjenica.
      Kao sto rekoh, tvoji recepti mi se jako dopadaju, ne bih volela da ispada da dolazim sa negativnom reakcijom, jednostavno sam napisala kako se haringa jede u zemlji gde je tradicionalna hrana. Licno, nisam nikad jela ni haringu ni tunu dok sam zivela u Jugoslaviji.

      Delete
    4. Nisam stekla utisak da dolazis sa negativnom konotacijom, vec sa licnim stavom, sto cenim...slusajuci sta drugi imaju da kazu mozemo postati samo bogatiji.Hvala sto citas moje pisanije , a komentari su dobrodosli,cak i kad se ukusi razlikuju.Pozdrav!

      Delete
  5. ja mislim da u svemu treba imati meeru pa i kuvanju...naravno da ne treba jesti przeno i pohovano svakog dana ali s vremena na vreme, dobro uradjeno...nista strasno ! Uvaljano u brasno, u jaje pa u prezlu (ili kukuruzno brasno)...u dubokom ulju zagrejanom do prave temperature...przene stvari onda nisu ni teske niti natopljene uljem...Naravno, przeno u malo ulja gde ulje "sece" ono sto je u njega uneto pa jos na slaboj vatri...ili na prejakoj kada pocne da se pusi...gastritis zagarantovan ! U svakom slucaju resenje u rerni je odlicno diplomatsko resenje...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Uh, ja nekih stvari ne mogu da se odreknem...dobrovoljno. Kad moras, moze se bez svega. Umereno, prava rec.

      Delete
  6. Odlicno izgledaju. I ja vec duze ribu pravim u rerni, puno bolje i zdravije.

    ReplyDelete
  7. i ja je volim ovako iz rerne, ponekad je ispohujem, ali tako pohovanu retko jedemo.Haringu nisam nikad probala ( ne jedemo dovoljno ribu, to je naša greška )

    ReplyDelete